Vic Dana: Ajdemo se lepo…

Nagovara Ivica sestru na se*s:Marice ‘ajmo se je*at!Ivice ti nisi normalan, pa mi smo u rodu!Marice ne seri, znaš da je to super.I pristane Marica.
Odoše oni u podrum i ka*aju se. Uto dolazi otac ranije s posla i odlazi u podrum. Kad ih je vidio zaurla:Što to radite Mali Ivica kaže: Ka*amo se!Na to će otac:Uh, dobro je, ja sam mislio da pu*ite.Jednog dana upoznala sam jednog divnog gospodina i zaljubila se. Kada je postalo jasno da cemo se uzeti, odlucila sam prestati jesti pasulj. Nekoliko mjeseci kasnije, na moj rodendan, pokvario mi se auto dok sam se vracala kuci s posla. S obzirom da sam živjela na selu, pozvala sam muža i rekla mu da cu kasniti, jer sam morala ici pješke kuci. Iduci tako, uz put sam naišla na jednu malu krcmu iz koje se širio miris pasulja i ja jednostavno nisam mogla odoliti. Pošto sam imala pred sobom još kilometre i kilometre, pretpostavila sam da cu se putem osloboditi svih nuspojava dok ne stignem kuci.

Ušla sam u krcmu i za cas posla sam “sredila” tri porcije pasulja. Kada sam nastavila s pješacenjem, potrudila sam se osloboditi sav gas. Kada sam stigla, moj muž je bio radostan što me vidi i veselo je rekao: Draga, imam iznenadenje za veceru! Zatim mi je stavio povez preko ociju i odveo me do stolice za stol gdje je vecera. Sjela sam i baš kad je htio skinuti povez, zazvonio je telefon. Natjerao me da mu obecam da necu dirati povez dok se ne vrati i otišao se javiti na telefon. Pasulj koji sam pojela je još uvijek radio i pritisak je postao nepodnošljiv, tako da sam iskoristila priliku dok se moj muž ne vrati, nagla se na jednu stranu i ‘pustila’ jedan. Ne samo da je bio glasan, nego je i smrdio kao kada kamion s dubretom, prolazeci pored pilane, pregazi tvora.

Uzela sam salvetu s krila i žustro otpuhala smrad. Zatim sam se nagla na drugu stranu i odvalila još tri. Smrad je bio gori od kuhanja kupusa. Naculivši uši na telefonski razgovor u susjednoj sobi, nastavila sam ovako da nižem narednih nekoliko minuta. Zadovoljstvo je bilo neopisivo. Kada je pozdravljanje preko telefona oznacilo kraj moje slobode, ucinila sam još nekoliko brzih kružnih pokreta salvetom da otpušem sve, vratila salvetu na krilo i uz osjecaj zadovoljstva i olakšanja, spustila ruke na krilo.
Lice mi je sigurno odavalo najneviniji moguc izraz kada se moj muž vratio i ispricao što se tako dugo zadržao. Pitao me jesam li virila, a ja sam ga uvjerila da nisam. U tom trenutku, skinuo mi je povez i dvanaest gostiju koji su sjedili za stolom u glas je uzviknulo:SRETAN ROÐENDAN! Pala sam u nesvijest

Add Comment